OSIGURANJE IMOVINE I LICA

Djelatnost osiguranja imovine i lica je normativno regulisana. Nedopustiv je ugovor o osiguranju čije su odredbe suprotne zakonu. Najznačajnija normativna regulativa i akti kojim se regulišu odnosi u osiguranju imovine i lica se mogu grupisati na slijedeći način:

a)   Zakoni koji uređuju ko se može baviti poslovima osiguranja

1. Zakon o društvima za osiguranje u privatnom osiguranju i
2. Zakon o posredovanju u privatnom osiguranju

b)   Zakoni koji propisuju obavezna osiguranja

1. Zakon o osiguranju od odgovornosti za motorna vozila i ostale odredbe o obaveznom osiguranju od odgovornosti.

c)   Regulativa kojom se uređuje obavljanje djelatnosti osiguranja

1. Zakon o obligacionim odnosima;
2. Podzakonski akti Agencije za nadzor osiguranja (Pravilnici i Uputstva);
3. Ostali zakoni
4. Uslovi osiguranja (opšti, posebni I dopunski);
5. Premijski (Tarifni) sistem osiguranja;
6. Ponuda za osiguranje i
7. Polica osiguranja.

Zakon o društvima za osiguranje u privatnom osiguranju
.......
.......

Zakon o posredovanju u privatnom osiguranju
.......
.......

Zakon o osiguranju od odgovornosti za motorna vozila i ostale odredbe o obaveznom osiguranju od odgovornosti
.......
.......

Zakon o obligacionim odnosima

Zakon uopšte predstavlja pravno pravilo, pisan pravni izvor. U materijalnom smislu zakon se određuje po sadržini akta, tj. po normama koje akt sadrži. Zakon o obligacionim odnosima predstavlja jednu granu građanskog prava koja je posvećena pravnom regulisanju prometa vrijednosti. Sama riječ "obligacija" ima značenje: obaveze, obaveznosti, obveznicu, priznanicu, dug, pa se obligaciono pravo naziva i "obavezno pravo". Ovaj zakon je od posebnog značaja za osiguranje imovine i lica.

Djelatnosti osiguranja imovine i lica posvečena je posebna glava IX Zakona o obligacionim odnosima u kojoj su u 69 članova (od člana ___ do ____ člana ZOO) utvrđena temeljna uređenja obavljanja djelatnosti imovine i lica.

Sadržaj zakona možete naći na adresi:  www.______

Podzakonski akti Agencije za nadzor osiguranja (Pravilnici i Uputstva)
.......
.......

Ostali zakoni

Ostali zakoni se ne odnose direktno na materiju osiguranja, ali imaju na nju indirektan uticaj. Ta spona se uglavnom uspostavlja preko osiguranog rizika i preko osiguranog predmeta osiguranja na koje se ti zakoni odnose. Osiguravajući odnos mora biti usaglašen sa pravnim poretkom zemlje. O tome se mora voditi računa kod utvrđivanja uslova osiguranja.

Naprijed pomenuta spona je posebno izražena u oblasti preventivne zaštite (protiv-požarna zaštita, HTZ i sl.), zatim u oblasti saobraćaja i transporta roba. Otuda se u uslovima osiguranja susreću odredbe koje isključuju obavezu osiguravača za slučajeve da je štetni događaj izazvan protivpravnom radnjom (npr.: povrede počinioca provalne krađe ili povrede izazivača tuče) ili osiguravača dovode u takav pravni odnos da mogu zahtijevati nadoknadu isplaćene naknade štete (npr.: od lica koje je upravljajući automobilom bez odgovarajuće vozačke dozvole prouzrokovalo štetu trećem licu).    

Uslovi osiguranja predstavljaju najvažniji pravni akt kojim se regulišu odnosi u osiguranju imovine i lica. Uslovi osiguranja moraju biti usaglašeni sa pravnim poretkom zemlje. Oni predstavljaju dalju razradu odredaba Zakona o obligacionim odnosima i Zakona o osiguranju imovine i lica, a moraju biti usaglašeni i sa ostalim zakonima koji se na bilo koji način dovode u vezu sa vršenjem djelatnosti osiguranja imovine i lica.

Uslovi osiguranja predstavljaju unaprijed uređen sistem osiguravajućih odnosa koji mogu nastati između ugovornih strana.

Osiguranje imovine i lica je vrlo kompleksno jer prati svaki segment društvenog organizovanja i djelovanja. Zato se kod utvrđivanja uslova osiguranja jednim uslovima osiguranja definiše osiguranje od jedne ili više srodnih vrsta opasnosti. Uslovi osiguranja se dijele na opšte i posebne. Opštim uslovima osiguranja uređuju se zajedničke odredbe koje se odnose na pojedinu grupu osiguranja, a posebnim uslovima osiguranja uređuju se ostale odredbe kojim se reguliše konkretna vrsta osiguranja.

Detaljniji opis sistematizacije uslova osiguranja dat je u poglavlju 08. Pojam rizika i osiguranog slučaja.

Ponuda osiguranja

Ugovor o osiguranju zaključuje se na osnovu usmene ili pismene ponude, a zaključen je kad ugovarači potpišu policu osiguranja ili list pokrića.

Usmena ponuda učinjena osiguravaču za zaključenje ugovora o osiguranju ne obavezuje ni ponudjača ni osiguravača.

Pismena ponuda učinjena osiguravaču za zaključenje ugovora o osiguranju vezuje ponudjača, ako on nije odredio kraći rok, za vrijeme od osam dana od dana kada je ponuda prispjela osiguravaču.

Ako osiguravač u tom roku ne odbije ponudu koja ne odstupa od uslova pod kojima on vrši predloženo osiguranje, smatraće se da je prihvatio ponudu i da je ugovor zaključen. U tom slučaju ugovor se smatra zaključenim kad je ponuda prispjela osiguravaču.

Ako osiguravač povodom primljene ponude zatraži kakvu dopunu ili izmjenu, kao dan primitka ponude smatrat će se dan kad osiguravač primi traženu dopunu ili izmjenu, odnosno kad bude obaviješten o prihvatanju njegovih uslova.

Polisa osiguranja

Polisa osiguranja je isprava o osiguranju. Ona sadrži sve bitne elemente ugovora o osiguranju i njome se potvrđuje da je isti zaključen. Polisom se detaljno uređuje konkretan osiguravajući odnos i njene odredbe moraju biti usaglašene sa odredbama uslova osiguranja i zakonom kako se ne bi proizvela ništavnost ugovora o osiguranju u cjelini ili nekog njegovog dijela.