OSIGURANJE IMOVINE I LICA

U teoriji postoje brojne definicije osiguranja imovine i  lica. Sve one imaju za cilj da odrede djelatnost osiguranja imovine i lica sa svog stanovišta i mogu se grupisati u pravne, ekonomske, tehničke i mješovite definicije. Pravne definišu institut osiguranja i odnose ugovornih strana. Ekonomske definicije određuju funkcionisanje osiguranja, prikupljanje sredstava radi otklanjanja ekonomski štetnih posljedica usljed djelovanja stihije i nesretnog slučaja. Težište tehničkih definicija je na organizaciji osiguranja imovine i lica, a mješovite definicije određuju osiguranje sa više aspekata i određuju druge segmente osiguranja.  

Pod pojmom riječi "osiguranje" na brojnim jezicima podrazumijeva se sigurnost, stabilnost, povjerenje u nešto, zaštita. U praksi susrećemo više vrsta osiguranja: zdravstveno osiguranje, penziono osiguranje, osiguranje imovine i lica. Prva dva nazivaju se zajedničkim imenom: socijalno osiguranje i za njegovo provođenje stara se država. Što se osiguranja imovine i lica tiče, država propisuje sistem osiguranja i uslove za osnivanje organizacija za osiguranje i njihovo poslovanje. Za osiguranje imovine i lica u svijetu se koriste i druge naznake kao: premijsko, ugovorno, civilno (privatno), individualno i opšte osiguranje i time ukazuje njegova razlika u odnosu na socijalno osiguranje.

Polazeći od svrhe ove web stranice, nije neophodno navoditi brojne definicije osiguranja i davati njihova poređenja, ali je potrebno na osnovu njih konstruisati bar par definicija koje će doprinijeti boljem shvatanju funkcije osiguranja imovine i lica:

(1) Djelatnost osiguranja imovine i lica jeste skup radnji, mjera i postupaka kojim se:

1. vrši ponuda osiguranjem;
2. pronalaze potencijalni osiguranici i zaključuju ugovori o osiguranju;
3. naplaćuje premija osiguranja i formiraju fondovi osiguranja;
4. provode preventivne mjere na i u vezi sa osiguranim stvarima, interesima i licima;
5. vrši procjena i isplaćuju naknade šteta kada se ostvari osigurani slučaj na osiguranoj stvari ili osiguranom licu, te
6. vrši obavljanje drugih poslova koji proističu iz izvršavanja ugovora o osiguranju.      

(2) Osiguranje imovine i lica jeste pravno-ekonomski odnos, regulisan ugovorom o osiguranju, u kojem se ugovarač osiguranja obavezuje platiti određenu premiju osiguranja osiguravaču, a osiguravač da će platiti određenu naknadu štete, ili ugovorenu sumu, ako se osigurani slučaj ostvari na stvarima ili licima koja su predmet ugovora o osiguranju.

(3) Osiguranje imovine i lica jeste poslednji i najviši stepen preventivne zaštite nad osiguranim stvarima i licima.

Prvom definicijom ističe se ekonomski i organizacijski aspekt osiguranja imovine i lica i iz nje se mogu sagledati funkcije osiguranja. Drugom definicijom želi se istači pravni aspekt osiguranja imovine i lica i njegovi globalni odnosi. Trećom definicijom ističe se specifična društvena uloga osiguranja imovine i lica čije shvatanje omogućava lakše razumijevanje njegove normativne regulative.

Uloga preventivnih mjera jeste da se spriječi ili bar odgodi nastupanje nekog štetnog događaja koji prijeti da uništi ili ošteti stvari i lica. Država je zainteresovana za neke od preventivnih mjera, pa zakonom propisuje obavezu njihovog provođenja. Opšte poznate su preventivne mjere protiv-požarne zaštite, mjere higijensko-tehničke zaštite i slično. Međutim, preventivne mjere nisu uvijek djelotvorne, pa smo svjedoci brojnih štetnih događaja u svakodnevnom životu. Zbog toga ugovaranje osiguravajuće zaštite predstavlja poslednji i najviši stepen preventivne zaštite i država ima interesa da se ona što uspješnije provodi. Zato država za pojedine opasnosti, pored preventivnih mjera, propisuje obavezu zaključivanja osiguranja. Istina, radi se o vrlo malom broju osiguranja koja su obavezna, pa se može reči da je osiguranje u principu dobrovoljno.

Pored prednjih definicija, potrebno je ukazati da se osiguranje imovine i lica u svjetskoj praksi vrlo često uzima i kao jedna od mjera stabilnosti državnih zajednica, s jedne strane i kao jedna od mjera njihovog kulturnog razvoja, s druge strane.